Egipat - Valley of the Kings
[ Stranica 2 od 3 ]

Ipak je zaslužio,jer ovakva se prilika ne događa baš svakom pa smo mu za početak dali 20 funti koje je odmah spremio i na svo iznenađenje nije pitao još nego me samo potapšao po ramenu.Sljedećih smo pola sata proveli s njim i drugim čuvarem ispred njihove stražarnice na brdašcu od kud smo put nastavili prema natrag gdje su nas spriječili tuneli na jednom malom brdu.Ulazimo u njih ali se brzo predomišljamo kad smo uvidjeli da nema kraja ni tunelu ni smeću razasutom po podu,a tko zna što se sve unutra skriva.
Noć smo proveli u sobi za pušenje s osobljem hotela,Michaelom kojeg bi vidjeli tu i tamo i Mr.Abdulom,inače vlasnikom hostela oženjenim za veliku i jaku irkinju.Stiglo je jutro a mi se teška srca opraštamo od Muhameda,Mr.Abdula i kuhara Mahmoud-a koji nam je svako jutro spremao doručak.
(kajgano jaje,jogurt,maslac,marmelada,banane,sir za mazanje,kruha ko u priči,te specijalitetom;kuhani ječam s mlijekom i šećerom i to sve za 5 kn po osobi).42No to nije bio pozdrav za uvijek jer smo rekli da ćemo se vratiti pošto su skroz O.K.,čak smo svaku večer dobivali po litru i pol nama najomiljenijeg čaja Karkade-a,besplatno,a ostavili smo i brdo sakupljenog kamenja sa svih područja koje ćemo pokupiti pri povratku.
Uzimamo taxi kojim se vozimo 20 min do hostela prelazući bijeli most koji spaja dvije obale,usput gledajući reprize prizora kad smo išli biciklom.Iako nismo ovuda prolazili sve se nekako čini istim.Odlažemo torbe te se uz kavu bacamo u velike kožne fotelje obiteljske radnje.42
Hostel se nalazi u komleksu polu zgrada u kojima živi cijela familija,njih 20-ak,okružujući tako prostrano dvorište puno zelenila i klupica.Imaju svoju privatnu firmu koja se bavi izradom kamenih suvenira,ali ovi to stvarno izrađuju jer smo i sami vidjeli način izrade.Imaju par zaposlenih radnika,a svaki ima za obaviti svoj dio posla.
Badwy(20) je ime tipa koji je cijelo vrijeme koje smo proveli u hostelu bio s nama te nam nabavio hash i green,a da nas nije zaj.... kao svi do sada.43
Sobu smo mogli birati pošto je hostel od 30 soba bio prazan,a mi jučer uplatili kaparu da nebi ostali bez kreveta.Biramo 3 kat jer se iznad nas nalazi samo krovna terasa.Ulazimo u sobu na kraju hodnika te u wc-u zamjećujem ptičicu koja je unutra tko zna koliko već zatočena pošto je prozor pritvoren.Puštam je na slobodu,odlažemo torbe i sjedamo na stolice koje su zajedno sa stolom bile ispred naših vrata u prostranom hodniku.
Nakon kojih par minuta stižu bicikle specijalno naručene za nas(10 funti dnevno),ma kakva usluga.Nakon par minuta vožnje stižemo u dolinu Kraljica.

 

Biban Al Harim, dolina Kraljica je izolirano groblje južnog dijela nekropole Tebe u kojoj se nalazi oko 70 grobnica koje su većinom pripadale kraljicama,princezama i plemenitima u razdoblju XIX i XX dinastije.
Najljepša među njima je grobnica slavne kraljice Nefertari,barem tako pokazuju slike,jer je grobnica zbog lošeg stanja od slanog kristala,koji se provlači kroz lošu kvalitetu kamena,zatvorena.
Posjetili smo samo tri grobnice ukopane duboko pod zemljom,a dvije su pripadale prinčevima Amon-hr-khepshaf i Khaem-waset,sinovima Ramsesa III .U ovoj trećoj već zaboravljenog imena smo mogli biti samo 5 minuta zbog njene male unutrašnjosti na koju štetno djeluje disanje na stotine svakodnevnih turista.45Unutra smo bili više od 5 minuta jer su se čuvari nalazili na ručku,tako da smo bezbrižno mogli slikati,dok se odjednom nije začulo snažno lupanje nogama.Bio je to jedan visoki žgoljavi čuvar koji se je skroz brzo zatrčao dolje nebi li nas uhvatio na dijelu kad slikamo.Na svu sreću sam bio brži od njega u spremanju aparata ,pa smo ga posramili,jer se frajer zatrčao dok je u ruci držao komad mesa,a oko usta mu se skupio umak s masnoćom.Izgledao je kao sablasni ubojica u onom polusvjetlu.Zadovoljni odlazimo prema izlazu gdje plan mjenjamo u dizanje na brdo iznad područja doline,koje se činilo dosta blizu.Krenuli smo penjući se bijelim stepenicama prema vrhu.Ne,nismo bili na tripu,nego ih je vojska dala izgraditi kako bi lakše došla do stražarnice.46
Zastajali smo svako par metara nebi li uživali u pogledu na pustinju,brda u daljini,
Medinat habu te Luxor koji se nazirao iznad zelenih polja.
Nakon stotinjak dugačkih stepenica,hodajući uz rubove litice dolazimo do stražarnice,poprilično velike(5x12m).Odjednom nas ošamućuje smrad mokraće koji je dopirao od iza stražarnice,a kad smo došli ispred skoro smo pali u nesvjest od smrada opušaka kojih je bilo na tisuće,samo bačenih sa vrata,te svakakvih mješavina tekućine, dok su smeće bacali samo pod liticu koja je iznosila oko 100 metara.
Čudno je bilo to što nikog nije bilo nigdje vani jer su glasovi pomiješani s narodnom muzikom dopirali iz nutra.Slučajno je jedan vojnik izašao,zamazane uniforme kao da je iz rata došao,pa se začudio kad nas je vidio.Rekao je da smo ludi što smo došli jer je ovo pod nadzorom vojske na što smo se nasmijali i rekli da nema frke,da ćemo samo malo pogledati pa idemo.Ode on u svoje odaje na kartanje dok smo mi prilazili rubu litice s kojeg se dolina Kraljica vidjela kao na dlanu.47
Nakon spuštanja smo otišli u Der El Medinu,no karte se nisu mogle tamo kupiti nego na 2 km udaljenom ulazu.Puštamo Medinu za neki drugi put te odlazimo posjetiti grobnice Plemenitih(Sheik Abd El-Korna) udaljene 500 m od hostela.
Već smo pri samom parkiranju bicikli izgubili živce jer su se na nas obrušile horde djece iz sela podnad kojeg su se nalazile grobnice.Jedva ih se rješivši ulazimo u prvu grobnicu od ukupno 6 otvorenih gdje smo za 10 funti mogli slikati do mile volje.
Odlazimo popunjene memorije u aparatu približavajući se prvoj kući ispred koje se nalazila četveročlana obitelj u obavljanju svog svakodnevnog posla.
Starac je preo vunu na prastarim drvenim kolutima,jedna je kći na prašnjavom tlu rezala nekakvo povrće na pladanj,dok se druga namještala da je slikam kraj majke koja je prazno gledala u modro plavo nebo.48Ta ista nas je kći bila dočekala kad smo došli biciklama,nebi li nam prodala jednu od ručno sašivenih lutki.
Starac se diže i prilazi nam mahajući rukom da idemo za njim u kuću,koja je bila štala izgrađena uz pad malog brdašca,izgovarajući «factory».No prije ulaska smo se upoznavali sa njima i doznali da su Kršćani nakon što su se predstavili imenima Kristina ,Ana Marija,Katarina te Ivan.
Ulazimo u tu nastambu s tri prostorije od 30-ak kvadrata zamjećujući nehumane uvjete življenja.Prva je prostorijica imala nekakav mali stolić s klupcama dok se iza nje nazirala druga prostorija s krevetima iza zavjese,dok sam treću potajno slikao kako ih nebi uvrijedio,bila je to recimo kuhinja.49
Tek je iza nje svanula tajna četvrta prostorija,iskopana u razmrvljenom kamenu s tepisonima kao plafonom.U njoj se nalazilo ono što je Stari cijelo vrijeme ponavljao.
Bila je to «factory».Prastari drveni ,rekao bih drevni ručno izrađeni stroj za tkanje,koji je bio povezan stotinama niti grube vune.Sjeo je na kamen zabacivši noge pod stroj,te gegajući se naprijed natrag izgovarajući «factory»,slagao uistinu lijep tepih.

 

Vredniji od 100 funti za komad od 90x180,koliko ga je prodavao,jer ovaj trud je toga vrijedan.50Nakon što smo ih uvjerili da doista nemamo novca,a i nismo stvarno imali,čak smo i novčanike otvarali,krenuli smo dalje te u roku 2 sata obišli sve grobnice od kojih mi je jedna zaboravljenog imena bila posebna.
Od samog ulaza pa do kraja hodnika od 30 metara nalazio se plafon koji se blago dizao prema drugom kraju pod kutom od 15 stupnjeva,puna odlično očuvanih crteža raznih bogova i radnika,a na kraju su bila uklesana lažna vrata.51
Prolazeći po već umemoriranom putu za natrag zaustavlja nas nekakav tip(Mohamed) kojem smo bili obećali da ćemo doći kod njega na čaj i to još dok smo bili dolazili sa istočne obale.
Nismo ga nikako mogli odbiti.Za nama su trčala djeca koja su na velikoj pješčanoj površini igrala nogomet žicajući bakšiš.Kroz velika vrata ulazimo u dvorište koje vodi u kuću.Unutra najjednostavnije,na jednom kraju sobe jedan stol s par stolica,dok su se na drugom kraju gdje smo mi sjedili,nalazile uzidane klupice u zidu prekrivene tepisima.
Na zidovima su se nalazili veliki posteri bebi u pelenama sa smješkom što se svuda prodaju kao hit,posteri nogometnih momčadi te vrhovnog vođe Muslimanske
vjeroispovijesti.
Priča Mohameda je slijedeća:
U kući živi s ocem i majkom te sestrom koja ima muža i 6-ero muške djece,a pozvao nas je kako kaže,ne da bi nam nešto prodao nego da popriča s nama iz srca,da mu kažemo kako je u Hrvatskoj.Čuo je za naš nogomet i Bobana te nam je rekao da su Hrvatska i Egipat igrali rukomet na čini mi se svjetskom prvenstvu ali smo ih nakantali,a oni nisu išli dalje.
Pridružio nam se njegov otac noseći žeravice za Nargilu,no ovog smo puta pušili pravi Egipatski duhan koji je izgledao kao mokri gnoj,a i bio je mokar i nevjerovatno crn.
Uvlačeći dim,na svoj vlastiti nastavak,osjetio sam nešto kao lagani povjetarac u grlu puneći pluća prilično hladnim dimom.Sestra mu je zatim donijela pun tanjur suhih Egipatskih keksa koje je ispekla njegova majka i svakom vrući čaj za kojeg neznam ime ali je savršeno pasao u cijeloj priči.Nakon toga su nam djeca počela donositi kamene skulpture raznih bogova i životinja uz objašnjenje kako im to djed radi ručno.Rad baš i nije izgledao najbolje,jer sve su figurice bile oštećene kao da su škart koji se nemože prodati.No možda je to posljedica dječje igre,tako da nemogu sumnjati u sposobnosti ovog čovjeka iako smo samo govorili da je lijepo i divili se.
Nakon 2 sata provedenih kod ove sasvim pristojne familije krećemo mračnim prečacem do hostela.Na odlasku su nas djeca stalno pitala bakšiš baš kao i cijelo vrijeme u kući,bakšiš,bakšiš,to je bio jedini odgovor na neko pitanje.Vrijeme u hostelu provodimo na krovnoj terasi uz opuštanje s Badwyem i njegovim bratom Ahmedom koji ima najveću flotu Felluka na nilu.Voze ture od Aswana do Luxora za 1200 funti s hranom,no ne po osobi nego po turi,a bukira ga jedna francuska agencija te čak i Atlas iz Hrvatske.
Priču nam je prekinula riječ «Alah Ekber»,dopirajući iz megafona postavljenog na minaretu džamije udaljene 20 metara od nas.Počinje molitva no mi se ko budale nastavljamo derajući pričati dok se bude glasovi ostalih džamija u okolici,a ima ih.
Duboko u noć smo raspravljali o onečišćenosti Egipta smećem,no oni su rijetki koji ne bacaju smeće uokolo nego u ono malo praznih kontenjera.
Zaspati poslije ovog druženja nije bilo teško,zamišljajući kako bi lijepo bilo otići u Aswan te se vratiti Fellucom na putovanju od 4 dana. 

Cijeli  slijedeći dan provodimo u ne tako velikom Ramesseumu,sagrađenomu kao pogrebni hram Ramsisa II,posvećen Bogu Ra.
Sunce je toliko bilo jako da se od tamo nismo mogli maknuti,nego smo se svako malo mjestili po hladu i uživali u pogledima na masivne statue Ramsesa II te na 29 kolona koje su podržavale masivni plafon hale.52
Ipak mi se najviše dojmila srušena statua Ramsisa dok sjedi,zbog njene veličine i glatke obrađenosti kao da je od stakla.Dok je bila čitava,statua je težila 1000 tona te se vinula 18 m. u visinu.53
U sklopu hrama se također nalaze ostaci velike palače sagrađene od blatnih opeka koja je stvarno morala biti ogromna,barem tako izgleda u ostacima.54
Prešavši špagu koja je označivala granicu za turiste stižemo do par dubokih jama koje se istražuju,te smo kraj njih pronašli razne ostatke obojenih posuda i kosti.
Iako sam bio u iskušenju da dio posude uzmem za sebe,ostavljam gdje sam i našao,jer glupo je biti jedan od onih seljačina koji to rade.55
Na primjer,ima puno ljudi koji su sagradili svoje nastambe upravo iznad grobnica za koje se nezna,te od tamo svako malo vade razne artefakte koje prodaju na crnom tržištu kako bi preživjeli.Dan se počeo lagano pretvarati u noć,a nas su čuvari,zadovoljni bakšišom,ispratili van.56
11:30,a mi se tek probudili u šoku nakon noći provedene na terasi.Brzo se oblačimo,
umivamo i odlazimo van,jer danas je dan za Dolinu Kraljeva u kojoj se nalaze za sada 62 istražene grobnice,neke više,neke manje,a vjeruje se da ih ima oko 150.
Badwy nam organizira collectiv car koji će nas odvesti do doline te se u 17:00 vratiti po nas.57
Čim smo izašli iz collectiva odjurili smo prema prvoj hladovini jer je ovdje temperatura za 3 stupnja viša nego u ostalim djelovima okolice,jer se dolina nalazi okružena visokim brdima te se praktički nalazimo u rupi.
Zbog premalo vremena na raspolaganju kupujemo karte za 6 grobnica te nestajemo u njihovim podzemnim ždrijelima.Scene su bile i više nego nevjerovatne,sve je bilo odlično očuvano,boje su bile jedva malo izbljeđene,a većina se nalazila iza stakla,tako da je bilo teško fotografirati zbog odsjaja.58
Dok gledam neke detalje čujem kako se netko dere,a kad sam pogledao dublje u grobnicu,skužio sam da je čuvar uhvatio Amadeusa na djelu dok je snimao.
Rekao mu je da smjesta izađe,praveći tipične scene nebi li se pokazao drugima.
Dolazi do mene gdje ga bahato pitam o čemu se radi,na što je on rekao da ga je uhvatio na snimanju te da će mu razbiti aparat(moj).E,onda je prelio kap,jer sam se ja počeo derati na njega da svi čuju(sve je odzvanjalo).Govorio sam mu da kako bi sigurno sve bilo O.K. kad bi ga potplatili za slikanje,što je i istina.
Odlučili smo pozvati policiju što nije bio problem,obzirom da ih ima na desetke.Policajac je uzeo aparat i glupo gledao u njega jer nema pojma kako se s njim rukuje.
Uzeo sam aparat te mu pokazujući izbrisao ta dva filmića.No onda je došao do slika za koje je rekao da ih izbrišem,na što sam mu ja rekao da nisu iz te grobnice,i zamisli čuda,pustio nas je.Rukovali smo se s čuvarem te se jedni drugom ispričali zbog deranja. Nastavili smo put prema najudaljenijoj grobnici,Tuthmosisa III.
Do njegove nas grobnice vode strme željezne stepenice koje se provlače između dva visoka brda,nakon čega nas čeka spuštanje do prve prostorije koju prelazimo pomoću drvenog mosta koji je kasnije sagrađen.Naime ta je prostorija dubine 7 m. služila kao zamka za pljačkaše,iako je grobnica iskopana na naj nepristupačnijem mijestu.
Sljedeću prostoriju drže dvije kolone,a ukrašena je spisima sa više od 700 bogova.

« Prethodna - Slijedeća »