Egipat - Alexandria
[ Stranica 1 od 3 ]
Luxor
Posvuda su bile razbacane hrpe razbijenog betona i pločica,tamo gdje ljudi ne prolaze već su se stvorile piješčane dinice nanošene vjetrom,a smeća je bilo kao da se nije čistilo 2 pune godine.
Izlazeći iz kolodvora na nas se obrušavaju bukeri hostela te odlazimo u hostel
«Sherif«,pošto je sa nama bio jedan Amerikanac arapskog porijekla istog imena koji je putovao s nama u kupeu.
Prvo smo otišli vidjeti Roof top na petom katu jer samo nas je to zanimalo.
Nismo niti skinuli torbe sa sebe,za što smo se prevarili,jer stignuvši na vrh smo predali putovnice i sjeli na ispletene stolice promatrajući kako se nad brdima gdje se nalaze dolina Kraljeva i Kraljica uzdiže 10-ak balona.
Pomalo razočarani znajući da to nemožemo priuštiti zbog cjene od 350 $,vadimo smotuljak jer kava je već na stolu,a lice Mohameda,radnika hostela koji nas je doveo,se sjajilo od osmjeha.
Nakon 2 h provedenih nad jarkim suncem obasjanoj krovnoj terasi ulazimo u prostranu sobu s tri izredana kreveta,komodom i tuš wc-om.
Pola sata kasnije već šetamo gradom u misiji do Karnaka,udaljenom 6 km od hostela.
Luxor je kao što i samo ime govori,luxuzni grad,barem po cijenama u shopovima,a promet je nakon Caira gotovo nikakav.24Pogotovo na cesti uz obalu grada.Dok se ulaskom u unutrašnjost slika naglo mijenja te prelazi u uske ulice nakrcane shopovima za začine,tepisima,mesom obješenim ispred neke kao mesnice,kraj koje se nalazi čak dobro uređeni restoran.
No vratimo se mi uz obalu Nila u popodnevnom ruhu na temperaturi od 26 C.
Kraj nas su non stop prolazile kočije uporno nam nudeći prijevoz koji nam nije bio potreban za pokvariti doživljaj hodanja pod hladovinama stabala uz samu obalu.
Hlad se izgubio prolazeći kraj Hrama u Luxoru nadalje prema Karnaku kojeg smo pogledali samo iz vana jer je bilo malo vremena da bi ga obišli,a uskoro će mrak.25
Nakon pogledanog zalaska Sunca u 17:35 koji se spuštao u Nil krenuli smo natrag u hostel koji se nalazi u unutrašnjosti grada gdje se tek sada počelo odvijati buđenje grada.
Na jednom se kružnom toku postavljaju štandovi s kruhom,voćem i povrćem,a odasvud se slijevaju raznovrsni automobili ispuštajući plinove i dižući prašinu koja je posljedica nepadanja kiše već pokoju godinu.25
Sjedeći smo dan proveli 5 sati obilazeći i pomno pregledavajući svaki metar Hrama u Luxoru,hrama kojeg je dao izraditi Amenhotep III dok je njegov sin Habu bio arhitekt i nadglednik radova.26Ramses II je izgradnjom prednjeg dijela završio izgradnju hrama dok su ostali nakon njega samo malo nadodavali,a Alexandar Veliki je kasnije dao reizgraditi svetište.
U Hram je vodila aleja Sfingi koju je dao sagraditi kralj Nektanebo sve do velikog ulaza gdje stoje dva velika kolosa Ramsesa II te dva obeliska od kojih se jedan danas nažalost nalazi u Parizu gdje je 1819 transportiran kao dar Mohameda Alia,egipatskog vladara(od 1805 do 1850),Francuskom kralju Philip Louis-u.27
Izgladnjeli i umorni krećemo isprazniti memorijske kartice na cd.
Do sada su nam uzimali 15 funti po cd-u,a ovdje su nam naplatili po 25!!!!.Ostali su nas kasnije pitali po 15-30 ali smo blizu hotela dogovorili cijenu od 10 pošto svaki dan praznim gigu i pol.
U Karnak smo sljedećeg dana stigli u 12:00,a ulaskom u njega smo skužili da će nam trebati najmanje 3-4 dana da sve obiđemo,pa ipak je to najveći Hram na svijetu.28
Kompleks se sastoji od grupe hramova,kao što su Veliki Hram Amona-Rea,Hramovi Ptaha,Montho-a,Ipt-a,Khonso-a te Hram boga Ozirisa.
Ulazimo u veliku halu Amenhotepa III sa 134 papirusove kolone visine 22 m s profilom od 3.5 m,dok je kralj Seti I dodao još 122 kolone u 14 redova.To sve skupa stane u 103 m dužine i 52 metra širine.Prizor te hale mi je ostao urezan duboko u sjećanje samo zbog zagonetke na koji način je to sve podignuto,tik jedan uz drugog.
Negdje na sredini kompleksa se nalaze dva obeliska od crvenog granita visine 29.5 m te težine 32 tone kojih je dala sagraditi Kraljica Hatshepsut,ali je nakon njene smrti Tuthmoses III sagradio visoki zid kako se nebi vidjeli.
Nakon dva dana razgledavanja odlučili smo se preseliti na zapadnu stranu Nila kako bi posjetili Dolinu Kraljeva.
Lokalni brod koji povezuje dvije obale košta 1 f za strance te 10 piastera za egipćane,dok će vas prijelaz fellukom koštati 20 f.
Nismo ni izašli s broda,a već su nas čekale razne ponude,no prihvatili smo samo jednu na koju smo i računali,a to je rentati bicikl.Jer do mjesta gdje se kupuju karte ima 4 km.
Prolazeći idiličnim područjima stižemo do gigantskih statua Memnonovih kolosa sagrađenih od pješčanog kamena visine 21 m,predstavljajući Amenhotep III-a.30
Grci su ga kasnije nazvali po Trojanskom heroju Memnonu kojeg je ubio Ahilej.
Popularni su postali tokom Rimskog perioda kad se tvrdilo da se iz njih čuju razni zvukovi koji su se izgubili kada ih je rimski imperator Severus(A.D. 193-213) dao renovirati.
Stignuvši do kućice za prodaju karata,od prodavača,kojeg smo čekali da pojede ručak,dobivamo masne ulaznice za Medinat Habu koji nam je najbliži.
Hram Habu je jedan od najvećih memorijalnih hramova u Egiptu dužine 320 m i širine 200 m .Sagrađen je za sjećanje na Ramsisa III nakon njegove smrti,prema vlastitoj zapovijedi.31
Cijeli dan smo proveli u tom hramu,diveći se ostacima boja na uklesanim prizorima borbi koju su vodili protiv Sirijaca i Libijaca,te papirusovim kolonama koje su poslagane u dva reda kako bi držale velike stropne blokove.Obišavši cijeli kompleks usput ispraznivši džepove za bakšiš odlazimo vratiti 25 god stare bicikle usput gledajući zalaz nad plantažom datuljnih palmi.32
Neko vrijeme provodimo s bratom od vlasnika bicikli,na katu jednog kafića.Ispijamo kavu uzimajući zadnje udisaje s nargile u kojoj se nalazila Shesha,mješavina raznog sušenog voća.33
Kako smo se sljedeći dan digli tek u 11 odlučili smo iznajmiti bicikle kod tipa koji nas tlači svaki dan od dolaska.Iako nas je pitao 25 funti po osobi posljednja se cijena spustila na 15 za oboje.
Bicikle su bile blagi užas ali se isplatilo.Stignuvši do Karnaka odlučujemo se na daljnju vožnju te prolazimo barikadne policijske kontrolne točke.
Nitko nas nije ni pogledao iako se zna desiti da te ne puste bez pratnje.Odlučujemo skrenuti na zemljani put kuda prolazimo kraj neke elektrane te ponovno skrećemo na neki put koji je izgledao da vodi paralelno s glavnom cestom pa bi bilo logično da se negdje i spajaju,iako smo samo sebe ohrabrivali.
Cijelim putem nisam skidao osmijeh s lica koliko mi je bilo dobro.Zaustavljamo se kako bi se odmorili u hladu,no tada nam prilazi starac na magarcu (tovaru),žicajući bakšiš,a imao je sreće jer smo bili raspoloženi.34Nastavljamo pedalirati u sve dublje djelove beskrajnih polja šećerne trske na kojima se non stop radi,od djece koja sa 5 godina
(provjereno) jašu magarca koji za sobom na prikolici vuče ogromni kup trski,do staraca koji su već navikli na rad labilno se krećući potkopavajući zemlju.
Svako 50-ak metara bi se nalazila velika pumpa koja šiba vodu u ogromnim količinama na suha i žedna polja.Nalazimo savršeno mjesto u hladu gdje se opuštamo uz smotuljak.Napokon smo stigli do odvojka gdje smo skrenuli u smjeru ceste nadajući se da ćemo do nje i stići.Ulazimo u selo gdje nas svi pozivaju da dođemo na čaj,kulturno ih odbijajući sa La Shokuran(hvala)bez onog La jer zvuči totalno smješno.Nismo imali baš previše mira jer su nam konstantno za leđima bila djeca na biciklima,a kako smo prolazili po selima,broj se samo gomilao.Stali smo tek kad se broj smanjio te im dali bombone koje smo imali i koju funtu.35
Nakon 30-ak prjeđenih km-a je slijedilo opuštanje uz pivu koju smo popili u nekakvom elitnom restoranu kraj Hilton hotela.36
Sljedeći dan smo proveli ponovno na zapadnoj obali.Na Muhamedovim smo biciklama odjurili do nekog hostela u selu Gurna imenom «Abu Al Kaseem» kako bi vidjeli ako ima mjesta jer se svaki dan na istočnoj obali dižemo sve kasnije,što pokazuje koliko smo navečer uživali provoditi vrijeme na vrhu hostela u dimu.........
Nakon dogovora koji se odvijao u njihovoj radnji sa suvenirima,koje izrađuju sami,
ostavljamo 50 funti pologa kako bi osigurali smještaj za sutra.
Krenuli smo dalje El Deir El Bahari(hram sjevernog samostana),pokopni hram posvećen velikoj kraljici Hatshepsut zbog njenih postignuća te kao svetište Boga Amon –Ra-a.37
Iako je većina statua i njenih kartuša uništena sljedbenicima Tuthmosisa III poslije njene misterozne smrti,hram i dalje izgleda fascinantno nalazeći se ispod velikog crvenog brda po kojem se nalazi na desetak razbacanih dobro zaključanih ulaza u nepoznato.38Prostirući se na tri impozantne terase koje se naziru jedna iznad druge sa velikim kosim ulazom,hram se iz daljine čini kao ogromna palača nekog multimilijunaša.
Kako se gomilalo sve više turista zaputili smo se prema obližnjem vrhu brda,no od vrućine više nismo mogli hodati pa smo se sklonili iza jednog kamena,iznad jednog od zatvorenih prolaza.39Nakon jedne relaxirajuće kupujemo karte za okolne grobnice te se spuštamo u jednu od njih koju su iskopali na dubini od 15 metara.
Ručno isklesana u živom kamenu(?) kao i sve ostalo,ova je bila posebna jer je bila uklesana i isklesana na svim mogućim mjestima,nigdje se nije nalazio ni cm kvadratni praznog prostora.40Isti nas čuvar,pošto rijetko koji turist ide dolje,vodi u ostale dvije.Jedva nas je odvukao van pa nam je uvidjevši koliko smo fascinirani ovim ponudio još jedno putovanje iza zaključanih vrata.
Ulazimo u još jednu prostoriju pod zemljom te se spuštamo kroz okno u podzemne tunele,vođeni tek njegovom mini lampom.
Na svakom bi nas koraku zaustavljao ukazujući nam nove tunele koji bi išli par metara,a onda bi se pojavilo okno dubine od 5-20 metara(kako gdje) kojim bi se nastavio tunel razinu ispod nas.41
Pokazivao nam je još i ostatke ocrnjenih kosti koje su se nalazile kraj raznih posuda.
Nakon 15 minuta provedenih u carstvima tajni tunela izlazimo na mjestu samo 10 m udaljeni od ulaznog okna.
Sunce me odjednom zasljepilo prodirajući u prostorije grobnice koja je bila cijela iskopana,no krenuli smo u još par prostorija u kojima se tek vršilo iskopavanje.Nakon izlaska iz podzemlja na površinu tip koji nas je vodio samo je ispružio ruku bez ijedne ispuštene riječi,smješkajući se od uha do uha.