Egipat
[ Stranica 3 od 3 ]

Stepenice nas vode još dublje do pogrebne odaje ovalna oblika u kojoj se nalazi sarkofag u obliku kartuše napravljen od kvarcnog kamena.Plave boje neba i žute boje zvijezdi koje se nalaze na plafonu izgledaju kao da su naslikane jučer,dok crteži na okolnim zidovima zjapu nedovršeni.Čuvar grobnice je bio do sada najbolji,jer nam je za 10 funti dao da slikamo koliko god hoćemo pošto smo bili sami.59
Nakon što smo potrošili karte,zastali smo ispred grobnice Ramsesa II kako bi se odmorili, dok nam nije došao čuvar upitavši nas ako želimo ući.
Kad smo mu rekli kako nemamo kartu on je samo mahnuo rukom i pustio nas,naravno za 10 funti,što se u potpunosti isplatilo jer smo barem mogli fotkati pošto smo bili sami.
Odmah na izlazu su nas dočekali policajci uz objašnjenje da moramo napustiti dolinu jer se zatvara za 15 min.
Od svih posjetitelja jedino smo mi otišli pješke do ulaza iako smo imali kartu za vlakić.
Bila je to greška,jer već su svi bili dolje,a mi smo još zastajali i slikali dok su se iz daljine čuli nervozni glasovi vojnika koji su nas požuravali da izađemo.
Kad smo stigli do njih lagano smo im odbrusili da još nije 17:00 do kad je otvoreno te da imamo još 5 min.
Došao je neki oficir te nas počeo na silu gurati u taxi iako smo im mi rekli da bi svakog časa trebao doći po nas kolektiv car.Rekao nam je da  moramo u ovaj taxi jer da je cesta blokirana te da nikog ne puštaju unutra.Kad smo skoro već sijeli u taj taxi iz daljine nam se približavao naš collectiv u kojeg smo odmah ušli te smo se pod pratnjom kamiona punog vojnika zaputili prema izlazu koji je bio pun prepreka.
Usput nas je zaustavljala vojska kako bi pokupili ljude koji su šetali cestom,te smo u roku 5 min. vožnje bili puni arapa iz lokalnih sela koji su znali da će ih vojska negdje ugurati te tako sebi osigurati besplatan prijevoz.
Novi je dan i mi se odlučujemo na odlazak iz Gurne(zap.obala) kako bi još 2 dana proveli u Luxoru,no prije odlaska smo s Badwyem otišli do hrama Seti-a prvog,udaljenog 100 m. od hostela.Na ulazu je bio policajac i jedan «čuvar» koji je kidao karte koje mi nismo imali pošto se kupuju 2 km. dalje.
Odlučili smo se na soluciju potplaćivanja na što je policajac počeo pizditi,iako je čuvar pristao,te je pitao Badwya dokumente.
Kada mu ih je pokazao i rekao da vodi obližnji hostel nije mu povjerovao,nego ga je pitao papire i to ne bilo kakve.Ako si Egipćanin i hodaš uokolo sa strancem trebaš prvo napraviti papir,tj. dozvolu za to.
Nismo mogli vjerovati svojim ušima te smo samo okrenuli očima panduru,mahnuli rukom(tko te šljivi) i otišli.
Uzeli smo ponovno collectiv car te se spustili do obale Nila kojeg smo prešli sa mislima na sve što smo prošli na zap.obali,ali i na sve ono što nismo,no nema veze,drugi put.
Vraćamo se u istu sobu istog hostela,koju smo dan prije rezervirali jer smo ih bili posjetiti,te smo usput otkrili da mi je račun na kartici potpuno prazan.NULA
Ostavivši neraspakirane torbe odlazimo na krovnu terasu kako bi se smirili i napravili daljnji plan putovanja.Nakon solucija da se vratimo u Alexandriju s lovom koju imamo i tamo čekamo let za doma,te još par sličnih solucija,sve odjebavamo te se odlučujemo za Aswan u nadi da će nam netko uplatiti nešto love na račun.
Odlazimo do Net cafea te šaljemo doma poruke,kupujemo karte za Aswan,vraćamo se u Sherif,te vrijeme provodimo s Mr.Abdulom, Muhammedom i Michaelom u sobi za pušenje.Nismo mogli vjerovati da je Michael još tu.Tip je većinu vremena proveo u sobi,pišući na svom laptopu scenarij za neki film kojeg planira snimati po svijetu,a ujutro putuje za Cairo od kuda leti u Indiju.
Neki filmići su mu stvarno prva liga,možda malo bolesni ali isto tako i umjetnički.
Nakon njihova gledanja padamo u nesvjest,a ujutro se budimo s nadom da nešto ima na kartici.No bila je prazna.
Sljedeća destinacija Karnak,treći put.Ovaj put smo išli pješice po nekim zabitim ulicama po kojima se itekako isplatilo ići jer se na nekim djelovima nalaze iskopi u kojima su ležali ostaci aleje sfingi koja je povezivala Luxor s Karnakom u dužini od oko 4 km.
Od 60-ak Sfingi koje su vidljive niti jedna nije očuvana,a prolaze uz same kuće gdje se djeca po njima igraju.60
Nakon što smo se jedva otarasili grupe djece svih uzrasta,od kojih je bilo par nasilnika ,ulazimo u hram te slikajući veliku statuu Ramsesa umire moj Nikon D 70,a s njime i moja volja za daljnjim putovanjem.61
Odlazimo do jezera te odmah palimo frulicu kako bi ublažio duševnu bol.Još se nikad nisam ovako osjećao.Jadno,šugavo i bezvoljno.Izlazeći iz hrama više ne čujem ni jedan zvuk,sve mi se odjednom prigušilo shvaćajući da nam je ostalo još 10 dana putovanja bez aparata,a plus toga nemamo više ni para.
U hostelu se uništavamo na roof gardenu do kasno u noć uz Dead can Dance.
07:30 je i ne sjećam se kad smo se zadnji put dignuli ovako rano.Jedemo zadnji doručak nakon kojeg se opraštamo od ekipe.
Muhamed nam nudi smještaj u Aswanu u jednom hotelu(Yassin) gdje radi njegov prijatelj,no mi se odlučujemo za Nubian oasis.To ga je naljutilo jer bi dobio postotak od bukiranja.Putovanje do Aswana je trajalo 3 prekrasna sata.Vozeći se uz obalu Nila koji se na nekim djelovima gubio u prostranstvima obrađenih polja na kojima po cijeli dan rade lokalni farmeri i djeca.
Već smo na izlazu sa željezničkog kolodvora počeli govoriti shokran svima koji su nam prilazili jer znamo u kojem je pravcu hostel,udaljen nekih 10 min hoda.
Udaljivši se sto metara,prilazi nam tip s brošurom hostela Nubian u koji baš idemo,a malo dalje nam prilazi drugi(Charlie) nudeći nam hostel Yassin što mi odbijamo riječima da je Nubian jeftiniji i na boljem položaju.
-koliko je noćenje-pita Charlie
-25 funti,odgovaramo mu
,zatim se ubacio tip iz Nubiana uz objašnjenje da su poskupili na 50 jer su u potpunosti uredili hostel.
Ostali smo zapanjeni njegovim rječima pa smo se odlučili za Yassin.
Soba je bila stvarno u redu,velika s tri kreveta,ventilatorom i klimom,i naravno toalet s tušom.Odmah smo s Charliem dogovorili put za Abu Simbel(cilj),Philae,High Dam(brana) te za nedovršeni Obelisk.Sve to za iznos od 50 funti po osobi što je ravno nuli,znajući da je Abu Simbel udaljen 300 km,samo je problem u tome da je pokret u 3:30 ujutro.Usput smo dogovorili i nabavu relaxacije što je svuda omogućeno,u svakom hostelu i na svakom uglu.Dok je trajala nabava mi smo se zaputili u upoznavanje Aswana u kojem je za 2 stupnja toplije nego u Luxoru,tako da smo već nakon 15-ak min hoda bili skroz mokri.Na svakom su se koraku pružali nevjerovatni prizori koje nisam mogao uslikati s malim Olympusom,ne nakon Nikona,a i baterija je bila kratkog vijeka.
Na prvom smo bankomatu podigli 50 eura koji su napokon sjeli na račun iako nam ni to nije dosta za povratak.
Glavna ulica koja nas je vodila prema obali bila je toliko nakrcana štandovima i ljudima da sam imao feeling kao da se nalazim na najprometnijoj cesti Caira.
Mješale su se arome ispušnih plinova sa mirisima pečenih kokoši koje su se okretale na svakom kraju te smrad konjsko-magarećeg izmeta.Napokon  stižemo do obale Nila. Uzimamo lokalni prijevoz za 1 funtu kako bi stigli do otoka Elephantine koji cijeli leži na granitu,a na njemu se nalaze neke grobnice i hramovi te poznati Nilometar,a ujedno je i najveći otok na području Aswana.62
Na otoku se također nalazi i Aswanski muzej u jednoj vili koju je koristio Sir William Willcocks,dizajner prve brane, u kojem se nalaze razni alati te posude i Nubijski nakit poznat po svojim raznolikim bojama i mješanju školjki s raznim brušenim kamenjem na
ogrlicama.
Na samom ulazu u muzej stoji natpis kojeg je teško,štoviše i nemoguće pronaći u Egiptu,a upozorava da se nesmije davati bakšiš(napojnica) osoblju muzeja kojeg vode Nubijci.
Nubijce ćete prepoznati po tamnijoj boji kože i jeziku koji nije arapski nego Metouki,iako je nama to bilo malo teže zamjetiti.
Zbog gradnje Velike brane u Aswanu 1958 god.,100,000 ljudi se moralo iseliti s područja donje Nubije i sa sjevernoga područja Sudana koji su nakon izgradnje bili potopljeni skupa s arheološkim nalazima od kojih su najvažniji bili spašeni.
Nakon što smo pogledali muzej krenuli smo dalje i otkrili još jedan muzej koji se nalazio sa strane,a sadržavao je razne papiruse,kamene statue,razne novce i alate.
Na izlazu nas je tip pitao bakšiš jer je non-stop išao ispred nas paleći svijetlo za svaki artefakt,kojeg bi ugasio pri prijelazu na drugi štedeći struju koje ima u izobilju,a od brane smo udaljeni nekih 3 km.
Iako smo u krizi s lovom,dali smo mu 2 funte te krenuli dalje obilaziti mnoštvo hramova sagrađenih iz velikih blokova granita kojeg na području Aswana ima na pretek,jer i sam grad leži na području ogromnih granitnih brežuljaka od kojih se neki vinu u visinu i do 30 metara.Moram napomenuti da je iz Aswanskog područja preneseno na tisuće tona granita koji se koristio u gradnji piramida i hramova na području gornjeg Egipta.
Digli smo se na najvišu točku tog dijela otoka te uživali u pogledu na kompleks koji se prostirao ispod i oko nas.Spuštajući se prema obali dolazimo do velikih gromada granita koji su izvirali iz Nila stapajući se sa pijeskom i zelenilom.
Nažalost smo se morali vratiti natrag jer smo nakon nekog vremena došli do ograde koju nismo mogli prijeći,a mislili smo tako doći do Nilometra.Usput smo se malo odmorili u hladu vrta ispred muzeja koji je bio cijeli u zelenilu.Nastavili smo dalje spuštajući se drevnim stepenicama kroz Nilometar do same rijeke koja nije bila visoka pa smo tako mogli uz obalu do izlaza.Na izlazu se nalazilo par mladića od kojih je jedan u ruci držao male krokodile dužine svega 30 cm.
Jednog sam primio u ruke i uživao gladeći njegovu debelu i tvrdu kožu koja je bila užasno suha pa sam ga od sažaljevanja mislio baciti natrag u rijeku,ali tko zna da li bih ostao živ,kad bi se ekipa obrušila na mene.Na kraju krajeva od njihove prodaje i žive.Tko zna koliko ih još imaju doma.Naime vidjeli smo par reklami za farme životinja,nešto kao zoološki vrt samo što životinje obitavaju u mnogo gorim uvjetima.Vratili smo se u hostel i legnuli tek u pola noći te se probudili u 3:00.

Nastavak u slijedećem broju.

« Prethodna