Uvod u morske vlasulje, njihov odabir, njega i uspješno držanje u akvariju
Gotovo da ne postoji akvarist koji u određenom stupnju svoje akvarističke odiseje nije bio fasciniran simbiozom tropskih vlasulja i riba klauna te poželio takvu vezu imati u svom displeju... Kada sam odlučio poraditi na ovom članku izvorna ideja bila je pisati o Heteractis Magnifica vlasulji, mom kućnom ljubimcu te objasniti care level te eventualno onekuražiti od kupnje tog organizma kažualnog hobista kome bi jednostavno trebala simbiotska životinja zbog simpatičnih ocelarisa. Alas, ubrzo sam konstatirao da ukoliko želim da ovaj cijeli materijal dobije na težini i logici bilo bi poželjnije obraditi anemone općenito pa eventualno iznavigirati temu na Magnificu. Morske vlasulje su vrlo jednostavni single polyp organizmi za koje se ne može sa sigurnošću reći koliko dugo postoje po morima diljem svijeta, (prvenstveno stoga što nemaju kalcij-karbonatne kosture te tako ne postoj ni fosilni rekord anemona prošlih vremena), no njihova jednostavnost i s druge strane perfekcija daje nam vrlo jasno do znanja da su vlasulje vlasuljale u morima od pamtivijeka te ukoliko ljudski impakt na vlastiti eko sistem neće biti zbilja katastrofalan vjerovati je da će nas anemone nadživjeti te ostati u morima do dana sudnjega.
| Podijela |
Anemone su vrlo raširene životinje sa preko 1000 evidentiranih vrsta, pored njih postoje mnoge životinje poput kolonijalnih anemona/polipa, gljiva, tube anemona i njima sličnih no u fokusu ovog članka bit će prvenstveno vlasulje koje žive u simbiozi s ribama. Danas se desetak anemona smatra simbiotskim vlasuljama i tih desetak vlasulja spada u tri familije: |
| ACTINIIDE - velika familija raširena cijelim svijetom no od čak 43 trenutno registrirana genusa samo su dvije vlasulje s naše liste od desetak klaun hostova. To su Entacmea quadricolor (BTA, bubble tip anemone, maroon anemona..) i Macrodactyla doreensis (LBTA, long tentacle anemone, Corkscrew anemona..). Općenito anemone su smatrane zahtjevnim organizmima, no u svojoj zahtjevnosti neke su jednostavnije od drugih. Ove dvije ljepotice vlasulje su koje se puno lakše navikavaju na akvarijski život od drugih vlasulja, redovno se množe u akvariju (seksualno i aseksualno-cijepljenjem) te generalno rečeno postotak preživljavanja u njih vrlo je viši no u familije Stichodactylidae. U tom respektu bile bi preporučene akvaristima koji žele vlasulju koja će služiti kao kuća i utočište klaunima. To su vlasulje koje će se puno pristojnije od drugih ponašati u mixed reefu. |
| THALASSIANTHIDAE - THALASSIANTHIDAE - samo jedan član navedene familije u prirodi pruža utočište ribama. Cryptodendrum adhaesivum (sticky carpet, pizza anemone, adhesive anemone) Anemona picolika izgleda, kao što popularno USA ime sticky carpet kaže, anemona je vrlo ljepljiva i uz to i gadno pali tako da je vrlo neatraktivna vrsta što akvaristima za displeje što klaunima u prirodi.. Tako je u prirodi jedino nastanjuje Clarkii klaun (koji će prihvatiti malte ne bilo koju vlasulju za hosta) dok će u nju u akvariju u pomanjkanju bolje kuće useliti i Maroon i Tomato.. Sve tri su velike i agresivne ribe što zasigurno govori o prirodi njihova hosta također |
STICHODACTYLIDEAE - ffamilija čija dva genusa Heteractis i Stichodactyla) pružaju najveći benefit klaunima u prirodi. Iako naravno nisu sve vlasulje navedene familije klaun friendly životinje čak sedam vrsta pruža, prima i uživa benefite navedene simbioze. H.malu, H.magnifica, H.crispa, H.aurora, S.gigantea, S.haddoni, S.martensii. Stichodactylidae anemone zasigurno se razlikuju od Actiniidea, najvažnije je napomenuti da su uvieti za te životinje kud i kamo kompliciraniji, bilo da je riječ o vlasulji poput H.magnifice & S.giganteae koje teško da će opstati u bilo kojem akvariju, da je riječ o profesionalnom ribožderu S.haddoni ili pak H.crispi koja će svojim dugim krakovima žariti i paliti koralje u svom dometu.. Heteractis i Stichodactyla su fascinantne životinje koje zahtijevaju njima posvećen akvarij, setup i cimere koji će bit podređen njima, a nikako obrnuto stoga je zdrava odluka prepustiti ih iskusnijem ili posvećenom akvaristi koji će takvoj životinji pružiti setup kakav ona zaslužuje. Anemone genusa Heteractis u prirodi mogu poživjeti kojih 150 godina i više. |
Bazična anatomija
Anemone su jednostavni single polyp organizmi. Različite vrste u prirodi dostižu različite veličine, tako su neke sićušne, manje od centimetra dok s druge krajnosti neke mogu dosegnuti zavidnu veličinu jednog metra (H.magnifica, S.martensii) Kad se analizira vlasuljina vanjština tijelo anemone najjednostavnije (bez ulaženja u za našu priču nepotrebne termine podijelit ćemo u pet dijelova: pedal disc, column i oral disc na kom su smješteni krakovi (tentakli) i usta.
Na dnu tijela svaka host anemona ima stopalo, tzv. pedal disk pomoću kojega je spojena s podlogom, bilo da je zalijepljena na kamen bilo uronjena u substrat. Pedal disk unutar svog tkiva ima mišić koji stišće stopalo uz npr. kamen te se također zahvaljujući njemu anemona može "šetati" u potrazi za mjestom koje će joj više odgovarati (vrlo evidentno u vlasulja genusa heteractis koje zahtijevaju složene uvjete, koji ako nisu izorkestrirani na nivou životinja će neprestano zujati akvarijem u potrazi za idealnim mjestom, koje naravno neće naći..)
Tijelo anemone koje se proteže iz stopala valjkasta je oblika (u literaturi poznato je pod nazivom colummn) i jako varira od vrste do vrste.. Izgled, boja, oblik i položaj tijela anemone govore na dosta o vrsti te su u nekim slučajevima olakšavajući faktori koji mogu uvelike pomoći pri identifikaciji host anemone. Npr. Entacmea quadricolor je vlasulja koja svojim izgledom može često vrlo varirati te ju je tako u nekim slučajevima teško razlikovati od Heteractis magnifice. Entacmea principijelno voli sakriti svoj kolumn u kamenje, podlogu itd. dok je ovaj u Magnifice vrlo vidljiv kao i verrucae na njemu kojih u BTA anemona nema. Verrucae su kvrgolike izrasline, nešto poput bradavica ili bumpera, spojlera koji pomažu anemoni da se nosi sa strujom i udarcima, kontaktom s okolinom i podlogom.. Forma i položaj verrucaea nisu isti faktor pri ID anemona. Unutar columna nalazi se naravno probavni trakt i spolni organi anemone kojima vas u ovom tekstu neću zamarati.
Gornji dio valjka columna završava oralnom diskom. Naziva se oralnim stoga što se u njegovoj sredini nalaze usta anemone. Usta (koja služe uz ostalo i kao anus jer drugog "izlaza anemona nema") su također uz faktor koji pomaže oko IDa i često pokazatelj zdravstvena stanja životinje stoga što će usta zdrave vlasulje biti tvrda čmarolika izgleda dok će ugibajuća životinja imat labave usne i djelovat će kao da se okreće iznutra prema van.
Krakovi anemona (iliga tentakli) su također smješteni na oralnom disku. Krakovi će svojim položajem na disku, formom, veličinom i bojom naveliko se razlikovati u različitih vrsta anemona.. U anemona genusa Stichodactyla bit će mali, gusto nabijeni i širit će se skroz do usta, ( Stichodactyla anemone zahvaljujući izgledu svojih krakova općenito podsjećaju na tepihe tako da ih se u akvarističkom žargonu popularno zove carpet anemones ) U Entacmeae quadricolor krakovi mogu (no ne moraju) završavati "kuglom" na svome vrhu itd.. Krakovi u anemona su ljepljivi, zavisno o vrsti, u nekih "tepiha" poput s.haddoni ili s.giganea krak je toliko ljepljiv da ukoliko ga dodirneš prstom vjerojatno će se odlomiti od anemone i ostati na prstu.. To naravno govori o eventualnoj opasnosti te anemone prema sitnim ribama i sličnim organizmima koje se mogu naći na putu vaše anemone.. Krakovi imaju više funkcija, kroz njih cirkuliraju simbiotičke alge, oni služe vlasulji za lov, obranu, pomoću njih primiče hranu ustima ...Klaun sam po sebi nije imun na toksin vlasuljinih žarnjaka već je njegovo tijelo prekriveno zaštitnim slojem šlajma, muscusa koji ga štiti od njenog otrova. Riba ukoliko prije nije bila u kontaktu s tom vrstom vlasulje treba se s njom prvo upoznati pa razviti zaštitni sloj muscusa efikasan za njen specifičan toksin i tek tada može uplivati u nju. U suprotnom naći će se naravno na menuu. Krakovi anemone ljepe, žare i pale zahvaljujući bezbrojnim sićušnim ćelijama kapsolika izgleda s bičevima na koncu, tzv. nematocystama. Nematocyste se sastoje od dva dijela , kapsulice u kojima je pohranjen otrov i harpuna kojim ga ubrizgava u žrtvu.. Iako su te stanice vrlo sićušni organi ( razlikuju se veličinom no nikada ne prelaze 50 um (microni) vrlo su efikasno oružje.. Snaga i vrsta njihova otrova varira od vrste vlasulje i okolnostima u kojima ona živi tako da su neke potpuno bezopasne za čovjeka dok one s drugog kraja spektra mogu ostaviti nezavidne opekline. Tim oružjem ne služe se samo morske anemone već i meduze, koralji i drugi Cnidaria organizmi..
Ishrana: algalna simbioza i lov
Danas općenito prevladava mišljenje da simbiotske anemone iako grabežljivci i lovci na prilikama koje ne propuštaju, 85% potrebite hrane nabavljaju preko zooxanthellae algi što kolaju njihovim organizmom. Ukratko pojašnjeno zooxanthellae alge su okrugle jednostanične algice zlatnosmeđe boje što kolaju tijelom vlasulje (krakovima i oralnim diskom) Alge se naravno hrane pomoću iste simbioze, one fotosinteziraju svoju priču i dio produkata te fotosinteze prosljeđuju svome hostu u vidu kisika, aminokiselina i šećera. Zauzvrat od vlasulje dobivaju njene nusprodukte poput amonijaka i karbon dioksida.
Klasična simbioza na djelu: zahvaljujući njoj anemona ima usađen izvor hrane i nije toliko ovisna o lovu poput njenih dubinskih rođakinja što nemaju zooxanthellae. Iz toga proizlazi da je pravilna jaka svijetlost vrlo važan faktor za uspješno držanje morskih anemona. Upoznaj se s potrebama određene anemone prije kupnje stoga što npr. prejakom UV svjetlošću također nećeš oduševiti svoju anemonu. Anemona se sama općenito pokušava uvijek adaptirati da ponuđenu svjetlost, bilo da je riječ o magnifici koja će se popeti na najviši dio akvarija da bi sto bliže bila "suncu" bilo da je riječ o BTA anemoni koja će u scenariju prejake svijetlosti stisnut svoj oralni disk i smanjiti se, ili pak sakriti na par sati iza kamena da bi usporila rad zooxanthellaea. Pravilno svijetlo vrlo je važno stoga što zooxanthellae po ekstremnom svjetlošću generiraju i proizvode otrovne superoksidne radikale brže no što ih vlasulja uspije neutralizirati svojim enzimima. Kad anemona konstantno prima previše jaka UV svijetla ( naročito u akvarijskim uvjetima , jer u prirodi to se sve skup neutraliziraju i buferiraju kišni i tmurni dani ) ti se radikali gomilaju u njenu tkivu te ona obrambeno izbacuje zooxanthellae iz svog tkiva, drugim riječima bijeli, tj. blajha se poput anemone koja je bila dugo vremena bez svjetlosti....
Vlasulje su općenito lovci koji će se rado osladiti ako im se ukaže prilika. Sad, neke vlasulje su poznate po tome da će maznuti akvarijsku ribicu (haddoni, slonovo uho..) dok su druge docilnije životinje no s velikim vlasuljama u malom koraljnom akvariju imajte na umu da postoji šansa da preplašena ribica nesmotreno završi u njenim krakovima.. Dali hraniti vlasulju u akvariju ili joj su produkti simbioze s algama dovoljni? Zooxanthellae će kao što smo već spoznali obaviti kojih 85% posla, no vlasulji će u svakom slučaju biti benefit ako tu i tamo povremeno dođe do kakve poslastice.. Općenito bit će zahvalne kad se akvarijske ribice hrane mysid skampicia kojih će dio završiti u njenim žarnjacima. Ukoliko je vlasulja do vas došla napaćena i izblajhana onda je naravno ovisna o dodatnom hranjenju dok ne regenerira simbiotske alge, dok s druge strane dosta ovisi i o vama i vašim planovima za anemonu.. Ukoliko želite veliku impresivnu životinju za njoj posvećen displej uz obilato tovljenje hrane određene vrste (haddoni, magnifica, crispa, malu, martensii, gigantea... sposobne su za plodnog razdoblja u roku od 3 mjeseca udvastručiti masu, dok će ukoliko izgladnjivane smanjiti se. Miješani plodovi mora idealna su hrana za velike anemone, komadić ribljeg fileta, dagnja, liganj, svi su na jelovniku.
Reprodukcija
Reprodukcija u anemona je samo jedan od mnogih primjera perfekcije u jednostavnosti, anemona će se naime ovisno o vrsti izmnožiti na više načina, neće bit limitirana (ne)mogućnošću pronalaska partnera, jer ukoliko joj prilike ne dozvoljavaju da se umnoži seksualnim oplođivanjem ona će se klonirati.... Dakle nazad na početak, anemone se množe na dva načina seksualno i aseksualno..
Seksualna reprodukcija u anemona podosta je složena tema i ukoliko se gleda na širi spektar "pravih morskih anemona" premalo istražena da bi se mogla zavidno elaborirati.. Neke od vlasulja su primjerice hemafroditi te pri seksualnoj reprodukciji ista jedinka proizvodi jajašca koja kasnije plodi mliječju/spermom. Kod drugih pak ženka lovi spermu što je izbacio mužjak te se plodi interno... No bilo kako bilo, naših 10 host anemona nisu hemafroditi niti se plode interno. Ne može se sa sigurnošću potvrditi što potiče na mrijest anemone (neki tvrde da je faktor koji uvjetuje mrijestu stres, drugi govore da temperatura te magnetski i svjetlosni utjecaj mjeseca / plime i oseke igraju ulogu dok sljedeće pak teorije forsiraju ideju da je mrijest u anemona trigeriran mrijestom drugih organizama na grebenu (koralja, školjki, puževa) kad cijeli reef učestvuje u velikoj orgiji (Sprung & Delbeek 1997). Bilo kako bilo sa sigurnošću se može tvrditi da je mužjak taj koji bilo samoinicijativno ili trigeriran nečim prvi počinje ispuštati spermu. Spermu osjete u vodi drugi mladići pa i oni počnu špricati te tako postave stanje u kome izazovu ženke na ispuštanje jajašaca koja se fertiliziraju u vodi, itd, itd..
Aseksualna reprodukcija je dosta složenija od jednostavnog naziva kloniranje, i to prvenstveno stoga što je u "pravih anemona" navedeno 7 vrsta kloniranja (pupanje iz krakova, pupanje iz žarnjaka, pedalna lateracija, oralna lateracija...) no to su sve načini na koje se kloniraju za nas nezanimljive vlasulje... Nama zanimljiv način reprodukcije jest tzv. Longitudionalna fisija prilikom koje se anemona procijepi preko polovice, preko sredine oralnog diska te svaka polovica razvije usta i probavni trakt te ostatak oralnog diska koji ubrzo zacijeli.. (opaska; prije kloniranja vlasulje roda Stichodactyla će razviti još jedna usta sa začecima probavnog trakta tj. drugim riječima neće se jednostavno razrezati preko polovice poput Heteractis vlasulja ili pak Entacmeae quadricolor. U prirodi vlasulje možemo vidjeti kao solitarne životinje ili pak anemone koje žive u grupama / kolonijama.. Pretpostavka je da su vlasulje iz kolonija nastale kloniranjem dok su ove solitarne nastale seksualnim putem. Solitarne životinje obično bivaju dosta veće od ovih kolonijalnih, iako neke vrste mogu poživjeti za naše standarde pozavidnih dvjestotinjak godina njihova veličina nije mjerilo starosti. Neke vrste vlasulja će se olako klonirati u zarobljeništvu (Entacmea quadricolor) druge poput Heteractis magnifice rijetko viđena su pojava dok u nekih vrsta asexualna reprodukcija nije uopće evidentirana u akvarijima. Uz to rečeno, eventualno može se nadovezati da roza varijanta Entacmeae quadricolor se toliko često klonira da može iritirati akvarista dok su pak aiptasia.sp i anemonia.sp zbog enormno rapidne pedalne laceracije općenito tretirane kao nepoželjne i pest. Iako još uvijek pomalo oviti velom tajne uzroci kloniranja anemone u akvariju mogu biti podijeljeni na stresne (množe se da bi preživjele) i pozitivne (životinji je dobro te u nedostatku partnera za seksualnu reprodukciju kloniranjem proizvodi pomladak) Kloniranje u anemona otvara vrlo zanimljivu temu fragmentacija vlasulja, drugim riječima rezanje poput rezanja koralja u svrhu razmnožavanja. Procedura je naravno ekstremno stresna no fragmentirane anemone ukoliko prežive proceduru generalno se smatraju punom otpornijima od divljih importa otuđenih moru, te okvirno gledajući kroz par generacija hibridi će bit puno otpornije i izdržljivije životinje, a potreba za sakupljanjem divljih organizama izumrla.
predstavljamo kloniranje anemone Heteractis magnifice vrlo rijetke pojave dosada samo nekoliko puta evidentirane u akvariju
Simbioza
Simbioza morskih anemona i organizama koji uživaju zaštitu njenih žarnjaka su samo jedna od mnogih simbiotskih zajednica s koraljnih grebena, no zasigurno je najpoznatija te je oduvijek fascinirala biologe, posjetioce koraljnih grebena i naravno nas akvariste. Anemone su poznate po životu u zajednici s mnogim organizmima ( velik dio simbiotskih anemona organizama do danas još nije ni otkriven) no od svih njih u kućnim displejima najzastupljenije su zajednice s damsel ribama, rakovima ( u akvaristici vrlo popularan "Porcalain crab" ) i skampima roda Periclimenes. Simbioza je definicija za zajedništvo u kome dva ili više partnera prosperiraju i uživaju benefite svoje zadruge. U našem slučaju udruživanju vlasulje i ribe (kojem ću posvetiti više pažnje no talu s rakovima i skampima) definitivno najveći razlog jest zaštita, kako za ribu tako s druge strane i za vlasulju. Zaštita u slučaju simpatičnog klauna je i više no logična i ne treba bit velik biolog da bi se ona objasnila. Klauni su vrlo slabi plivači i u prirodi bez anemona ne bi vjerojatno većina populacije preživjela prvu noć. S druge strane morske vlasulje su na jelovniku mnogih životinja, posebice riba leptira ( porodica Chaetodontidae ) Morski leptiri su nježne i plahe ribe kljunolikih usta kojima s sigurne udaljenosti od vlasuljinih žarnjaka grickaju anemonu do stupnja u kome se ona u stresu stisne i tada je već gotova stvar, klopa servirana za svu "anemone loving" ekipu s grebena.
Ribi naravno nije u interesu da joj kuća nastrada tako da je naš simpatični klaun i više no dovoljan branitelj od takvog plahog i sramežljivog napasnika. To bi u kratkim crtama bila definitivna poanta njihove simbioze, dalje može se nadovezati da će uz anemonu bit dovoljno hrane za klauna te da će on svojim nitratskim procesima i izmetima eventualno potencirati hosta da proizvodi više zooxanthellaea što je naravno pozitivno za neke druge vlasuljine potrebe no ta je uloga zbilja zanemariva u odnosu na uzajamnu zaštitu. Baš iz samog respekta prema potrebi vlasulje za klaunima valjalo bi imati na umu da je mudra i pozitivna odluka kupiti klauna hibrida jer svaki divlji otuđen iz anemone predstavlja opasnost za tu istu u prirodi (drugi razlog bio bi taj da su importirani divlji klauni puni parazita i olako unesu kugu u akvarij, boleštine poput Brooklynella hostilis, Cryptocaryoniasis, Amyloodiniumiasis i slične gadosti koje definitivno ne želite unijeti u akvarij jer će vam in no time pobiti sve ribe iz tanka. Stoga ukoliko već ne želiš igrati open minded za benefit divljih anemona, igraj bar pametno za benefit svog akvarija te iz tog razloga NABAVI UZGOJENOG KLAUNA) Istraživanja su pokazala da ukoliko iz njih izvađene simbiotske ribe većina Entacmea quadricolor vlasulja bit će pojedena u roku od par dana. I BTA anemona i klauni se komercijalno uzgajaju (bta klonira u akvarijima) stoga ostavite divljake na grebenu i nabavite si lake i jednostavne hibride!
OK, partizanštinu na stranu, vratimo se nazad na simbiozu. Klaun sam po sebi nije imun na vlasuljine žarnjake! Niti ga ona ne tolerira svjesno! Klaun koji se nikada nije našao u kontaktu s npr. Heteractis.crispom (ili bilo kojom drugom) nema niti razgrađen imunitetni sistem protiv njena otrova i kad bi on kao takav direktno uplivao u nju vjerojatno bi se našao na jelovniku kao što bi se našao zeleni Chromis. Kad se klaun "useljava" u novi dom on prvo uspostavi sramežljivi kontakt s vlasuljom u okviru koga njegov organizam evidentira o kom je toksinu riječ te prilagodi ribinu zaštitnu mast tim necromacystama. Kad vidite klauna kako se s užitkom trlja o žarnjake anemone (vrlo simpatičan prizor, djeluje kao da bi se riba izležavala u super udobnom mekom krevetu) prisjetite se ovog teksta.. U tim epizodama klaun se trlja o njene necromacyste i stimulira svoj obrambeni mehanizam da proizvodi još više zaštite. Iako su u prirodi vrlo zavisni jedni o drugome u akvariju (naravno mislim na zdrave i logične sisteme u kojima ni jedno od njih ne treba zaštitu, jer nema potencijalnih grabežljivaca) vlasulja i klaun ne trebaju jedno drugo i mogu živjeti dugo i sretno bez partnerstva.. U nedostatku anemone klaun će ponekad potražiti utočište u sličnim zamjenskim životinjama poput Euphyllia, Goniopora, Sarcophytona i sličnih koralja.
| na ova dva filma možete vidjeti ulogu klauna u interesu anemone i što znači njihova simbioza za nju | ||
| KLICK ME! | KLICK ME! | |
| anemona s klaunima | anemona bez klauna | |
ANEMONE U KUćNOM AKVARIJU
Prije odluke o nabavci anemone za kućni akvarij valja se osvrnuti na par pitanja vezanih uz razlog nabavke, odabir i općenito kompatibilnost anemona s ostatkom organizama u zajedničkom tanku. Dali je anemona podobna za kućni koraljni greben škakljivo je pitanje na koje će hobisti ponuditi suprotne odgovore, no činjenično sljedeće:
- većinu anemona teže je održavati u životu no koralje,
- anemone pale i žare, imaju svoju volju na konto koje joj se možda ni neće svidjeti mjesto koje ste joj ponudili pa će završiti totalno drugdje te će na putu do tamo paliti i žariti
- većina pripadnika porodice Stichodactylidae vrlo su zahtjevne životinje (izuzev S.haddoni) koje ukoliko akvarij nije prostran trebaju njima posvećen displej
- velik dio divljih morskih anemona ozlijedi se i razboli prilikom izlova i transporta te uginu u nekoliko mjeseci po pristanku na odrediste
- neke vrste će s vremenom izrasti u monstruozne veličine te će smanjiti plivaći prostor ribama i mjesto namijenjeno koraljima
- kod zahtjevnijih vrsta potrebito je tehniku podrediti njima
Iz svega navedenog ponovo se može podvući konkluzija da ukoliko trebate anemonu samo zbog simbiotske relacije s klaunima izaberite Entacmeau quadricolor, Macrodactylau doreensis ili Stichodactylau haddoni. (Haddoni predstavlja malu opasnost za sitne ribice ) Ukoliko je ikako moguće nabavite klon iz nečijeg akvarija no ukoliko nije informirajte se za odabir pri kupnji.
Akvarijski dizajn, cimeri i okolnosti vezane uz uspješno držanje anemona u kućnom displeju
Kao sto se iz vise navedenog može zaključiti, nesmotreno i brzopleto stavljanje anemona u akvarije, posebice manje ili pak miješane grebene može izazvati niz problema. Stoga suptilnost i planski pristup nabavci anemone igra važnu ulogu vezanu uz njeno uspješno držanje. Ponajprije izaberite vrstu koju namjeravate smjestiti u svoj displej, ovaj materijal neka vam samo bude jedan od niza materijala koji ćete pročitati i informirati se o potrebama dotične vrste. Kad je jednom definitivna odluka pala informirajte se o okolnostima vezanim uz veličinu vrste, potrebu za određenom rasvjetom, snagom strujanja vode, veličinu akvarija, podobne cimere i tome slično. Akvarijski dizajn varirati će od vrste do vrste, velike vlasulje (ili one koje imaju potencijal da narastu ) nepodobno je stavljati u displeje manje od 250-300 litara ukoliko se ne ide na to da se cijeli akvarij posveti njoj. Kod većih akvarija anemona će općenito moći živjeti u mješanom reefu ipak valja imati na umu da anemone imaju svoju "tvrdoglavu" volju koja im dozvoljava da same odluče gdje će se "usidriti" te da se odšeću s jednog njima nepodobnog mjesta u potrazi za boljim.Ukoliko akvarij neće zadovoljavati njihove potrebe glede adekvatne svijetlosti, cirkulacije i kvalitete vode postoji opasnost da vlasulja neprestano šeće i pali sve na svome putu..
Šetanje anemona vrlo je česta i za njih normalna pojava, koja je više ili manje izražena ovisno o vrsti.H.magnifica i S.martensii su životinje koje u prirodi žive na vanjskom reef slopu koji je uvijek izložen snažnim valovima i jakom suncu, tako da te dvije vrste zahtijevaju vigoroznu cirkulaciju u akvariju i ultra snažnu svjetlost koja će doći iz centralne točke pod kojom će se anemona smjestiti (razlog zašto su danas popularne T5 lampe nepovoljne u displejima namjenjene tim vrstama) Kod te dvije anemone važno je iskreirati centralnu hrid direktno pod lampom koja će pod prvo odvajati anemonu od koralja i stražnjeg stakla (put ka pumpama i overflow) te će je pod drugim okuražiti od šetanja jer joj se neće upuštati u šetnju prema sjeni daleko od svjetla..U DSB sistemima takva se vlasulja može smjestiti na solo kamen koji će bit okružen pijeskom u koji se anemoni isto tako neće spuštati.
Vlasulje poput S.hadonni, H.aurora, M.doreensis u prirodi žive u pješčanoj zoni, zoni nešto slabije cirkulacije, no uz potreban pijesak preporuča se snažna svjetlost. Tepisi su općenito ( Stichodactyla + Cryptodendrum adhaesivum )na glasu kao životinje vrlo nježnih i ljepljivih krakova koji će jednom priljepljeni uz vaš prst izazvati malo frustracije dok ne uspijete najzad osloboditi ruku. Ukoliko dođe do toga (a doći ce ...) važno je ne vući ruku jer ćete time iščupati njenih par krakova nego mirno pustiti ruku u vodi minutu-dvije dok anemona ne popusti. Stoga je tim vrstama poželjno baratati u kirurškim rukavicama. Entacmea quadricolor, Heteractis crispa i Macrodactyla doreensis poznate su po tome da kad im bude previše sunca pobjegnu iza kamenja i sklone se da bi izbalansirale rad zooxanthellae algi. Stoga nije potrebno alarmirati se kad primjetite da se vlasulja sakrila iza kamena. Cirkulacijske pumpe su općenito nezgodne i opasnost u anemone akvarijima, no isto tako potrebite stoga bi trebale biti valjano zaštićene. Neka doza opasnosti uvijek će ostati, no ukoliko anemona zaglavi u cirkulacijskoj pumpi ne čupati je van već pumpu ugasiti i pružiti vlasulji mogućnost da se sama izvuče...
Pod poželjnim cimerima podrazumijevali bi se u prvom planu ribe klauni roda Amphiprion, Premnas biaculeatus (agresivna vrsta koja se ne preporuča početnicima), te ukoliko je akvarij prostran razni biljožderi, te općenito ribice i beskralježnjaci u literaturi deklarirani kao "reef safe". Nepoželjnim bi se smatrali i morski leptiri i njima slicni anemone predatori (npr. određene vrste anđela ) Ili se u velikom ozbiljno složenom akvariju može ići na realističan displej u kome će biti zastupljeni leptiri i anemone. U tom scenariju klaun brani vlasulju od leptira. Taj pristup ne bih preporučio akvaristima no ukoliko je hobist ipak tvrdo zainteresiran za takav displej, preporučljivo bi bilo uzeti agresivnije vrste klauna (tomato, clarkii, maroon) koji bi posao obrane radili puno ozbiljnije od simpatičnih percula ili skunkova. Nepodobnim mogle bi se smatrati i sramežljive ribice poput morskih konjica, plavih chromsa ili pak vatrenih ribica koje posebice ako nove u akvariju ili pak u displeju s agresivnijim vrstama mogu poplašene nesmotreno uplivati u anemonu.. Često je evidentirana pojava da klaun plahog kardinala ili chromisa stjera u anemonu. Važno je također imati na umu da čak i jednostavnije vlasulje spadaju u zahtjevne organizme koji preferiraju kemijski stabilan akvarij, te stoga nisu podobne za mlade displeje već zrele akvarije u kojima je razvijena biološka filtracija, mikroflora i fauna.
ODABIR i savijeti vezani uz njega
Od fundamentalne je važnosti nabaviti zdravu životinju, takvu životinju ne preporuča se naručivati internetom već preko proslavljenog trgovca ili izabrati po vašem razumijevanju najzdraviju iz cijele hrpe. Kako prepoznati zdravu anemonu?
1. BOJA! NE POSTOJE bijele anemone (postoje no to su anemone koje ne žive u simbiozi s ribama, znaci ni jedna od naših zlatnih 10 nikako ne moze biti bijela!!) Bijela anemona je odbacila zooxanthellae alge iz svog organizma! Vjerojatno zbog dugog držanja u tami, lošeg rukovanja u transportu i tome slično, anemona bez zooxanthellae ovisna je o hranjenju te ukoliko je inače zdrava, smještena u akvarij s adekvatnom rasvjetom vlasulja će vremenom povratiti alge, no ne i originalnu boju, bit će smećkasta, no recimo zdrava životinja.. Imajte na umu da su bijele anemone bile izložene velikom stresu i iako postoji šansa da s njom pođe po dobru i da se oporavi, takvu vlasulju je bolje izbjeći te u startu eliminirati cijeli problem. Kod boje vrlo je važno spomenuti da su na tržištu dostupne i umjetno obojane vlasulje tzv. "Dyed anemones". Priča je stravična, no ipak jednostavna na veleprodaji nekih exportera izblajhane anemone se uranjaju u posude s bojom koju usišu u svoja tijela tako da same poprime prekrasne ekstremne boje.. ( ili im pak ubrizgavaju boju koja će isto tako izblijediti) Takve anemone se nažalost prodaju neinformiranim akvaristima po visokim cijenama, a mogućnost preživljavanja vrlo je mala.. U koja tri tjedna Dyed anemona će izgubiti svu svoju sintetičku farbu i bit će bijela te za nju predstoji ista procedura kao za blajhane anemone... Umjetno bojane vlasulje djeluju vrlo neprirodno, kričavo i informirani akvarist koji će prije kupnje surfati internetom i vidjeti mnoge slike vlasulje koju želi shvatit će da to nije to te da je nešto sumnjivo oko nje.. Često nuđene umjetno farbane vrste su H.crispa (obično žuto, vidi sliku) S.gigantea (lako ćete shvatiti o čemu se radi stoga što normalnoj gigantei se krakovi i oralni disk razlikuju donekle u boji dok su kod "lažnjaka" totalno iste nijanse ) i S.haddoni (obično u crveno da bi dobila na cijeni)
2. KRAKOVI! Krakovi moraju biti napuhani i ljepljivi! Ispuhane vlasulje općenito simboliziraju vrlo traumatiziranu životinju koja se ispuhava i napuhava kako bi izbacila svu vodu iz sebe napunila se novom te se prilagodila na okolnosti u novoj sredini.. Vrlo je vjerojatno da će nove anemone ( naročito Stichodactylidae ) to raditi po prispijeću u vas displej, te ne treba u startu čim se ta pojava primijeti anemonu otpisati no ipak takvu anemonu valja izbjegavati prilikom kupnje. Uzmi potpuno napuhanu vlasulju.. Krakovi moraju biti na dodir ljepljivi, umiruća vlasulja neće imati dovoljno snage da obnavlja svoje žarnjake što naravno također nažalost znači da takva anemona neće biti ni sposobna uhvatiti plijen...
3. USTA! usta moraju bit ukla , tvrda i napeta, pomalo nalik na anus. Ukoliko su usta anemone labava ili pak izokrenuta iznutra prema van kao da bi povraćala organe takvu životinju izbjegnite pod svaku cijenu.. Iako ćete anemonu u svom akvariju povremeno vidjeti kako izokreće usta ta anemona vjerojatno preživa hranu ili izbacuje ostatke iste, vlasulje koje to rade kod trgovca su općenito u lošem stanju. Znak strahovitog stresa izazvanog otrovnom vodom , bakteriološkim infekcijama te u većini slučajeva početak kraja.. Kad donesete anemonu kući može se naravno desiti da pokazuje takve simptome no prije no što se uspaničarite prisjetite se da anemona mora promijeniti svu vodu iz sebe te se adaptirati na novu okolinu. Poželjno je da takva anemona bude u zoni snažna strujanja vode kako bi se otpad što brže i dalje odnio od nje.
4. STOPALO i COLUMN! Pedal disk i tijelo vlasulje su također dobar pokazatelj zdravstvenog stanja određenog primjerka. Pogledajte ga za eventualne ozlijede, anomalije i tome slično, oštećene anemone izbjegavajte jer su ranice u anemona put u bakteriološke infekcije i obično svršavaju tragično. Isto tako gledajte dali se anemona pričvrstila za podlogu, životinja koja se smjesta uhvatila za podlogu je definitivno favorit u odnosu na onu koja nije.. Vrste koje žive u prirodi zalijepljene za kamen znaci H.magnifica, H.crispa, S.martensii i S gigantea imaju najslabiji postotak preživljavanja prvih 4 mjeseca po prispjeću! Zapitajte se zašto? Odgovor je i više no jednostavan, anemona koja se stopalom pričvrstila za kamen će ukoliko uznemiravana se samo pričvrstiti još jače. Kad se uzme u obzir struktura tkiva dotične životinje vrlo je logično da je gotovo nemoguće istrgnuti anemonu s kamena , a da je pritom ne oštetite.. Kad se počnu sakupljati zajedno sa stijenom na kojoj su bile pričvršćene u prirodi evidentirat ćemo puno veći postotak preživljavanja više spomenutih vrsta. Formula s kamenom mogla bi i vama dobro poslužiti ukoliko uzimate anemonu od drugog hobiste ili u LFSu , radije je kupite skupa s kamenom no da je pokušavate otrgnuti.. Ukoliko se zadesite u situaciji da vašu anemonu morate skinuti s kamena stari dobri aqua trik govori sljedeće: Kocku leda stavite u najlonsku vrećicu (tako da ne izazovete kontakt vlasulje i slatke vode) te je nježno trljajte oko njena stopala. Anemona bi trebala biti iritirana hladnim ledom tako da će se polako povlačiti, procedura je duga no ponavljajte je progresivno dok ne uspijete nježno zavući prste pod stopalo. ;) Nježno je jednom rukom (s prstima pod njom) odvajajte od podloge dok si drugom pomažite kockicom leda..;)
Transport i aklimatizacija
Pod transportom podrazumijevamo put koji vlasulja prolazi u lancu zatočeništva. Vrlo vjerojatno je da je akvarist tek negdje 6. ruka (collector-eksporter-importer-veleprodaja-maloprodaja-akvarist) što dovoljno govori o muci kroz koju je životinja prošla u tami, prljavoj vodi, bez hrane, itd. itd...Transport je element koji kao kod bilo kojeg akvarističkog organizma (ma koliko on otporan bio) ima golem utjecaj na zdravstveno stanje i općenito postotak preživljavanja u zatočeništvu. Stoga je od fundamentalne važnosti da životinje budu što je kraće moguće u tranzitu, te da budu kvalitetno upakirane po sistemu koji će osigurati da se voda s organizmom ne ohladi (ili zakuha) kisik iz vreće ne potroši, nepažljivim rukovanjem na usputnim stanicama organizam ozlijedi i tome slično. Ovisno o dužini puta i vrsti narudžbe anemone se mogu pakirati na dva načina, i neovisno o načinu uvijek pakirati JEDNU anemonu u vrećicu.
1. U vreći s vodom. Što veća vrećica do pola napunjena vodom, pola kisikom sistem je koji je principijelno preporučljiv hobistima i trgovcima koji vlasulje prodaju lokalnim mušterijama. Vlasulje koje se pakiraju na taj način bit će maksimalno kojih 12 sati u transportu. Vreća se napuni kisikom iz boce koji se putem kako se voda ljulja miješa s vodom i obogaćuje je te osigurava da životinja ima što disati do odredišta.
Preporučljivo je da vreća još bude umotana u novine te potom bude stavljena u stiropol kutiju za transporte koja će do odredišta držati toplinu i temperaturu vode konstantnom. Akvaristi koji često trže organizmima većinom imaju "picnic hladnjake" koji su savršeni za transport ornamentnih morskih organizama.
Po prispijeću kući anemonu je važno kvalitetno aklimatizirati. Pod aklimatizacijom se misli na polako izjednačavanje temperature i kemijskih kvaliteta vode vrećice u kojoj je anemona, s akvarijskom vodom da bi se maksimalno ublažio šok prijelaza iz jednog u drugi sistem. Anemonu u hobby uvjetima ćete aklimatizirati na sljedeći način: Anemonu zajedno s nešto malo vode iz vrećice preseliti u posudu poput kante koju ćete spojiti s akvarijem tankim crijevom. Na kraju crijeva bit ce prikopčana kapalica pomoću koje će voda polako kapati u posudu s anemonom. Bit procedure jest naravno u tome da se voda u kojoj je vlasulja došla vrlo sporo miješa s akvarijskom vodom te da se vlasulja vrlo polako stavi u kontakt s različitim kemijskim kvalitetama vode u vašem akvariju. (pH, kH, Ca, PO4, NO3, Mg, slanost, i sl.) Uzmite si vremena s tom procedurom , slobodno može potrajati sat do dva i kada je posuda jednom puna vode krenut ćete na drugi dio pripreme: Izlijte vodu iz kante u kojoj je anemona (bacite je) i ulijte svježu akvarijsku vodu u nju. Pustite tako da stoji desetak minuta pa potom ponovite proceduru. Procedura se ponavlja dva do tri puta, može i više ovisno o veličini vašeg sistema tj. koliko si vode možete priuštiti baciti, lol. Srž drugog dijela aklimatizacijskog procesa jest u tome što je velik dio mase anemone voda, te se u transportu vlasulja napunila prljavom vodom krcatom vlastitog otpada, tim potezom jednostavno pružate joj mogućnost da prije ulaska u akvarij izbaci iz sebe odurnu zatrovanu vodurinu s puta te da se napuni čistom akvarijskom punom kisika. Vlasulja je sada spremna za ulaz u vaš sistem.
2. Suha metoda. Suha metoda je sistem na koji veći igrači poput exportera i veleprodaja naručuju i šalju prekooceanske narudžbe. U mnogim slučajevima riječ je o tranzitu u trajanju od 24 sata i duže te je puno drastičniji pristup potrebit kako bi se osigurao zadovoljavajući i profitabilan postotak preživljavanja. Anemone se "na suho" stave u vrećicu (anemonina masa je uglavnom voda, tako da u vrećici djeluje kao žele) a potom se vreće pune kisikom. Takav pristup je među trgovcima ornamentnih životinja poznat pod nazivom "Dry method" Anemoni je na takvom dugom putu bolje da bude bez vode no u vrlo malo vode koju ce reinhalirati i automatski time uporno u sebe ubrizgavati vlastiti otpad. Anemone po prispijeću ne aklimatiziraju se postupno "dripping" aklimatizacijom kao u hobby uvjetima, jer su se ubuđale i krcate su vlastitih nusprodukata već se brzo sele u prihvatne sisteme s oksidiranom vodom i antibioticima. Logika iza ovog radikalnog sistema jest u tome što je anemona onečišćena iznutra i polako privikavanje anemone na akvarijsku vodu moglo bi se poistovjetiti s vatrogascem koji će vas polako spašavati/vaditi iz plamene buktinje da bi se vaša pluća polako privikla na čist zrak, znači suprotan i radikalan pristup. Procedura je slična završnici naše hobby priče s time da nama nisu trebali antibiotici. Već smo spominjali da su morske vlasulje vrlo osjetljive životinje od kojih 80% ugine prilikom transporta, a od preživjelih 20% što se uspije dovući do vašeg akvarija, 60-70% će uginuti u prvih 3-6 mjeseci, tj. u procesu prilagođavanja na akvarijski život. Veleprodaje i importeri gube novac i dobivaju velike kritike na konto postotka smrtnosti morskih vlasulja i njima sličnih zahtjevnih organizama stoga se eksperimentira raznim metodama, medikalijama i općenito stižu ohrabrujući rezultati zahvaljujući suhoj metodi i antibioticima. Bilo kako bilo, evidentno je da dokle god posežemo za divljim vlasuljama iz prirode stopa smrtnosti bit će poražavajuća. Karta za budućnost zasigurno leži u uzgoju za akvarističke potrebe. Iskustvo s dosad uzgojenim organizmima kazuje nam da su izdržljiviji, zdraviji i naravno ekološki prijateljska solucija, te definitivno potencijal za budućnost morske akvaristike u kojoj će potreba i požuda za berbom organizama iz prirode bit izumrla.
Nikako ne bi smjeli zbunjivati aklimatizaciju anemone na akvarijsku vodu s aklimatizacijom na svijetlo u vašem sistemu. Vaša vlasulja je na putu do vas prošla kroz sito & rešeto te u tom respektu isto tako valja očekivati da je sirota životinja bila tjednima pod vrlo slabim svjetlom i u totalnom mraku. U vrevama u kutijama na putu od jednog trgovca drugom. Stoga naglo polaganje anemone pod jake lampe može izazvati dodatan šok već dovoljno napaćenoj životinji. Vlasulju stavite u akvarij dok su najjače (halogene) lampe ugašene, po potrebi smanjite fotoperiod koji ćete postupno povećavati i kroz tjedan-dva ga povratiti na nivo na kome je bio prije dolaska vlasulje.
Budućnost
Koliko god naivno zvuči ovaj hobi je još uvijek u povojima, stvari koje se danas čine nemoguće vrlo je vjerojatno da će u skoroj budućnosti biti krajnje normalne i uobičajene. Pokazatelji su vidljivi na svakom koraku, bilo da je riječ o akvarističkoj tehnici koja je u zadnjih petnaestak godina uvjetovala tome da kameni koralji dotada smatrani apsolutno nemogućima za dugoročno držanje u akvariju postanu uobičajeni u većini akvarija, bilo da je riječ o akvarijskom uzgoju ribica i koralja. Činjenično je da su uzgojeni akvaristički organizmi otporniji od divljih importiranih životinja, razlozi su vise no očigledni: pod prvo životinja je uzgojena uz akvarijske okolnosti, zatim odstranjuje se sav stres, trauma i ozlijede uzrokovani sakupljanjem te pod treće eliminira se činjenica da većina morskih organizama u prirodi nosi u sebi niz parazita i nametnika te time biva dozom opasnosti ostalim stanovnicima akvarija.. Banalan hrvatski primjer u prilog tome bio bi Xenija.sp koralj koji su pioniri morske akvaristike u nas počeli importirati sredinom devedesetih. Stopa preživljavanja bila je i više no katastrofalna, no dio tih koralja ipak je opstao da bi se raširio hrvatskim akvarijima te danas raste poput korova, vrlo je otporan i geni tih koralja rašireni su po većini akvarija širom zemlje. Budućnost držanja morskih vlasulja također je usko vezana uz akvaristički uzgoj, benefiti su naravno u tome što akvaristički uzgojene "teške vrste" bit će jednostavnije održati u životu od importiranijih "divljaka" te će se uz to naravno skinuti enormno breme s leđa divlje populacije. Iako možda neupućenom akvaristi bizarno zvuči, fragiranje anemona i nije nešto mnogo kompliciranije od fragiranja koralja, već je dvije godine debelo na putu i u sljedećih godinu-dvije cijela procedura će se perfekcionirati te ćemo ubrzo imati gomilu umjetno uzgojenih životinja. Ukoliko s cijelim pristupom pođe po dobru lijepe su šanse da u skoroj budućnosti potreba za divljim vlasuljama iz prirode bude stvar prošlosti, izumrla.
kako fragirati vlasulju?
Dakle od pribora trebat će vam vrlo oštar skalpeoliki nož kojim ćete moći vrlo brzo iz jednog poteza izrezati anemonu, zatim trebat ćete kirurške rukavice, sterilnu tacnu i posudu u koju čete odložiti svježe izrezanu životinju. Procedura je i više no jednostavna: vlasulju položite na tacnu, nož joj jednim brzim i odlučnim potezom zabijete usred oralnog diska tj usta, probijte životinju i skalpelom izvucite rez prema rubu diska. Taj se rad treba odraditi jednim brzim i sigurnim potezom. Kad ste odrezali anemonu od polovice prema van tacnu zarotirajte za 180% te ponovite proceduru iz sredine prema drugom kraju, i vlasulja je prerezana na pola. (po želji ili potrebi svaku polovicu možete opet izrezati na pola, tako da dobijete četvrtine no imajte na umu da svaka četvrtina mora imati na sebi komad usta. Svježe fragove stavite u pripremljenu posudu u kojoj ćete ih držati pola sata do sat te u tom vremenu 2-3 puta promijenite vodu..Potom vlasulje vratite u akvarij / refugium te imajte na umu da je još kojih par sati ne izlažete jakim halogenim lampama. Cijela procedura je naravno ekstremno stresna za životinju no izvediva, postaje sve popularnija te vjerujem u skoroj budućnosti bit će savršeno normalan pristup propagaciji, poput pelceriranja koralja.
Toliko za ovaj put, ovaj članak se privodi kraju, no priča ne, jer u sljedećem broju posvetiti ćemo više pažnje svakoj navedenoj vrsti, potrebama i savjetima vezanim za dugoročan uspjeh.
napisao i obradio Mario Bjedov