Metoda Ecosystem

 

 

ecofilter

 

 

Nakon raznih naturalnih metoda kao npr. 'naturalna' metoda L.C.Enga ( šezdesetih godina), filtracije s algama Dr. Adeya (sedamdesetih ), živog pijeska Dr. Jauberta (devedesetih ), krajem devedesetih u Americi se pojavljuje metoda EcoSystem koju možemo smatrati mješavinom svih tih metoda. Izumitelj metode Leng Sy 1989 eksperimentira metodu tražeći od nje da bude jednostavna , naturalna, sa što manje tehničkih pomagala, niske cijene, prihvatljiva od početnika i naravno sposobna da reproducira naturalni ambijent koraljnih grebena.Nakon nekoliko godina istraživanja koristeći akvarije raznih volumena, od 150 do 3000 litara, Leng uspijeva da dovede svoju metodu do savršenstva. Čak i nakon analize ove metode moglo bi se zaključiti da je ona samo mješavina već poznatih metoda ali prava genijalnost metode je upravo to miješanje, stvarajući tako jedinstvenu metodu s kojom je moguće uspješno održavati morski akvarij s koraljima, s minimumom i jednostavnim održavanjem. Djelovanje metode je vrlo jednostavno. Preko preljeva voda iz glavnog akvarija ulazi u spremnik s 'čudotvornim' blatom, srce sistema, gdje mikroorganizmi uz pomoć njihovih metabolnih procesa razgrađuju organske spojeve u jednostavne anorganske molekule pročišćavajući tako vodu ( vidi shemu).

 

shema

Voda odmah nakon izlaza iz glavnog akvarija, dolazi u uski prolaz napunjen plastičnim 'biosferama' koje su potpuno uronjene u vodu za razliku od klasičnih filtera s perkolacijom. Njihova uloga je prefiltracija vode na ulazu u spremnik s blatom, zaustavljanje većih detritusa, te mehanička barijera za zračne mjehure koji nastaju na ulazu u spremnik. Nakon toga, kroz uski procjep na 15 centimetara od dna voda prelazi u glavni dio spremnika u kojem se odvija proces filtracije metode EcoSystem. U tom dijelu spremnika se nalazi ' čudotvorno' blato, ( patentirano u USA, No. 5054424 ) koje je baza metode, u kojem su zasađene alge Caulerpa sp.,koje su osvjetljene 24 sata na dan. Voda preko preljeva izlazi iz tog glavnog dijela, te ulazi u zadnji dio spremnika, pun 'biosfera' koje u ovom slučaju zaustavljaju izumrle ostatke algi da ne bi ometali rad pumpe koja na kraju spremnika vraća vodu natrag u glavni akvarij. U glavnom dijelu spremnika u kojem se nalazi blato (sipki pijesak glinenog , sa sigurnošću ne vapnenastog porijekla), lako je uočiti njegovu stratifikaciju. Donji sloj, koji oskudijeva kisikom, gdje se odvija denitrifikacija; nakon kojeg nalazimo sloj bliži površini u kojem se odvijaju svi oksidacijski procesi, i na kraju zadnji, površinski sloj na kojem rastu alge. Zbog lakše izmjene blata, svake dvije godine polovina, dio spremnika s blatom podijeljen je na dva dijela. Visina blata u spremniku mora biti uvijek približno 3 centimetra, nezavisno od veličine glavnog akvarija, koja u stvari utječe na površinu spremnika da bi se zadovoljila količina blata potrebna za određeni volumen akvarija, ne mijenjajući tako visinu blata.Blato na početku sterilno , bez mikroorganizama s vremenom se nastanjuje microfaunom i microflorom sa živog kamenja koje smo smjestili u akvarij. Anaerobni microorganizmi nastanjuju dublji sloj blata, dok aerobni nastanjuju površinski sloj održavajući taj sloj blata punim kisika. Na kraju alge provode seriju funkcija korisnih za efikasnost metode :

  • odstranjuju iz vode organski otpad
  • proizvode kisik
  • održavaju stabilni pH
  • s korijenjem ne dopuštaju kompletnu anoksiju blata

Pozitivne strane metode EcoSystem, ako je uspoređujemo s klasičnom filtracijom s algama su:

  • odsutnost spolne reprodukcije, te s time mala mogućnost prebacivanja algi u glavni akvarij
  • potpuna ili djelomična odsutnost fenomena s kojim voda s vremenom požuti
  • smanjene velikih promjena pH između dana i noći
  • nisu potrebna stalna obrezivanja algi

Po Lengu većina ovih prednosti je zasluga konstantne iluminacije algi tokom cijelog dana, koje tako gube noćnu fazu ili bolje rečeno mračnu fazu, te s time sposobnost spolnog razmnožavanja te proizvodnje ' gelvina' ( organski spoj od kojeg voda požuti), koji izgleda nastaje samo noću (Paletta 1997). U tom slučaju možemo izostaviti i upotrebu aktivnog ugljena. Upotreba skimera s metodom EcoSystem izgleda nepotrebna , da ne kažemo negativna, zbog toga jer skimer ubija plankton u vodi te osiromašuje vodu od nekih kemijskih elemenata kao npr. joda, koji je proizveden te otpušten u vodu od strane algi.Koristeći ovu metodu bitno je održavati količinu kalcija iznad 400mg/l te karbonatsku tvrdoću da ne padne ispod 8 dKH, uz pomoć kalcijevog reaktora ili na neki drugi način. Dodavanje stroncija ili drugih elemenata u tragovima nije potrebno jer samo blato ih ispušta u vodu.Od vitalne je važnosti dobro dimenzionirati cirkulaciju kroz glavni akvarij te kroz spremnik blata da bi metoda izvršavala svoju funkciju kako treba. Cirkulacija u glavnom akvariju ne smije biti manja od deset puta njegov volumen da se organski otpaci ne bi zadržavali u njemu, nego da strujanjem budu odvedeni do spremnika s blatom. S druge strane protok kroz spremnik blata mora biti približno pet puta volumen glavnog akvarija.Koristeći ovu metodu nije potrebno ni koristiti pijesak na dnu glavnog akvarija te s time si olakšati uklanjanje detritusa sa dna akvarija jedanput sedmično. Ova metoda održava žarke boje ribama te povećava rast koralja ako ga usporedimo s rastom u akvarijima koji koriste druge metode filtracije. Dokazano je čak da se koristeći ovu metodu sprječava i liječi bolest HLLE (erozija glave i lateralne linije) kod riba.Nakon svih ovih navedenih pozitivnih strana EcoSystem metode da li možemo zaključiti da se radi o perfektnom sistemu filtracije ili ne ? Sigurno da ne, jer metoda ima i svoje negativne strane koje je potrebno razmotriti !Uočeno je da se koristeći ova metoda širenje bakterija RTN (brze nekroze tkiva) kod koralja, te parazita Cryptocarion kod riba, teže suzbija zbog njihove akumulacije u slojevima blata. Drugi problem koji se uočio je brz rast patinastih algi u spremniku blata koje smanjuju efikasnost metode. To je uočeno naročito na početku kada blato još nije nastanjeno s mikroorganizmima. U prosjeku je potrebno minimum devet mjeseci da blato sazrije do svoje stopostotne efikasnosti. Ova činjenica je samo napomena da trebamo imati mnogo strpljenja te da unošenje koralja i riba u glavni akvarij mora biti postepena, pravilo koje važi i za svaki drugu metodu filtracije.

eco mudd

Ukoliko želite produbiti znanje o ovoj metodi predlažem da posjetite sajt : http://ecosystemaquarium.com/

Tekst i fotografije Mirko Belošević